Šta je giht? Šta je dobro za giht?

Giht , poznat i kao bolest kraljeva ili bolest bogataša, je teška reumatska bolest koja je dovela do smrti sultana. Iako je giht, koji se naziva i bolest gihta, u kategoriji reumatskih bolesti, može se smatrati metaboličkom bolešću. Bolest, koja je češća kod muškaraca, može negativno uticati na rad i društveni život osobe.

Giht je termin koji se koristi za označavanje različitih stanja koja karakterizira nakupljanje mokraćne kiseline. Ova akumulacija se obično javlja na stopalima osobe. Ljudi sa gihtom mogu osjetiti edem i bol u zglobovima stopala. Veliki prst je jedan od zglobova koji su najviše pogođeni ovim poremećajem. Napad gihta uzrokuje iznenadni i oštar bol i ljudi se mogu osjećati kao da im noge peku. Iako su simptomi gihta privremeni, postoje različite metode za kontrolu simptoma.

Šta je giht?

Giht, kronična (dugotrajna) i uobičajena upala zglobova, je poremećaj koji karakterizira nakupljanje monohidratnih kristala zvanih mononatrijum urat u tkivima. Giht, čija istorija seže u antičko doba, je reumatološka bolest koja je detaljno proučavana i koja se može kontrolisati.

U normalnim uvjetima, otpadni materijali u tijelu, posebno proteinski otpad, pretvaraju se u mokraćnu kiselinu i uklanjaju iz tijela. Problemi s izlučivanjem mokraćne kiseline ili stvaranjem prevelike količine ovih supstanci mogu rezultirati nakupljanjem u krvi i tijelu. Kada količina mokraćne kiseline u krvotoku premaši normalnu, to se naziva hiperurikemija. Ovo stanje može vremenom napredovati u giht i rezultirati vrlo bolnom upalom zglobova.

Hiperurikemija također uzrokuje da urin i krv postanu visoko kiseli. Neka vrsta mesa, alkoholna pića poput piva, geranijuma i sušenih mahunarki spadaju u namirnice sa visokim nivoom mokraćne kiseline. Osim prehrane, genetski faktori, prekomjerna težina ili gojaznost, te stres su među faktorima povezanim s povećanjem razine mokraćne kiseline u krvi.

Mokraćna kiselina, koja se nalazi u prevelikim količinama u krvi, curi iz praznina u tkivu i akumulira se u zglobu i okolnim strukturama. Akumulacija u zglobovima može uzrokovati upalu u ovim područjima, što dovodi do povećanja tekućine u zglobovima, ograničenja kretanja i boli. Ovaj poremećaj, koji posebno pogađa zglobove palca i koljena, naziva se giht. Ponekad se mokraćna kiselina može nakupiti i u bubrezima. Treba biti oprezan jer to može dovesti do stvaranja kamenca u bubregu.

Koje su faze bolesti gihta?

Bolest gihta napreduje u 4 stadijuma: akutni napad, interkritični period, hronični giht i tofusni giht.

• Akutni napad: To je faza bolesti koja počinje iznenada u zglobu i traje 5-10 dana. U zglobovima se uočavaju kratkotrajni otok i bol.

• Interkritični period: Ovo je faza u kojoj pacijentove tegobe potpuno nestaju. Međutim, teški napadi se mogu ponovo pojaviti odmah nakon ove faze.
• Hronični giht: Ako se vrijeme između napadaja postepeno skraćuje i ne liječi, može doći do trajnog otoka, bola i ograničenja pokreta u jednom ili više zglobova.
• Tophus giht: Kako bolest napreduje, mokraćna kiselina se prekomjerno akumulira u zglobovima i okolnim tkivima i stvara otekline koje se nazivaju tofi. Tofi se javljaju posebno na nožnom palcu, metatarzalnoj kosti, na vrhovima prstiju i blizu laktova.

Koji su simptomi bolesti gihta?

Kao rezultat akumulacije kiselih jona u tijelu ujutro, dolazi do otoka u zglobovima i jakih bolova. Zapravo, bol je toliko jak da se pacijent budi iz sna. Giht je bolest uzrokovana nakupljanjem mokraćne kiseline u bubrezima. Bol postaje kroničan, a nakupljena mokraćna kiselina u zglobovima može uzrokovati stalno oticanje zglobova i uzrokovati deformacije.

Giht se općenito smatra upalom zglobova (artritis). Početak napada je iznenadan i bolan. U zahvaćenom području zgloba mogu se pojaviti različiti simptomi, uključujući peckanje, ukočenost i oticanje. Simptomi gihta mogu se razlikovati od osobe do osobe. Kod nekih ljudi može čak pratiti i asimptomatski tok. Iako je utvrđeno da ovi ljudi imaju povećan nivo mokraćne kiseline u krvi, nema pritužbi na giht. Simptomi koji se javljaju tokom napada nazivaju se simptomi akutnog gihta. Bol, crvenilo i edem su glavni simptomi napada gihta. Osobito nakon napada koji počinju noću, ljudi se mogu probuditi iz sna zbog simptoma. Čak i vrlo mali kontakti sa zahvaćenim područjem mogu izazvati nepodnošljive tegobe. Istovremeno, postoji ograničenje u pokretima zahvaćenog zgloba.

Tegobe koje se javljaju kod akutnog napada gihta obično se javljaju u jednom zglobu. Veliki prst je najčešće zahvaćeno područje zgloba. Iako trajanje tegoba obično varira između 12-24 sata, postoje i teški slučajevi gihta u kojima simptomi traju 10 dana. Pacijenti nastavljaju život bez ikakvih pritužbi u periodu između akutnih napada gihta.

Ponavljajući napadi akutnog gihta mogu uzrokovati trajno oštećenje zglobova. Osim bolova u zglobovima, vremenom se poboljšavaju simptomi kao što su upala, crvenilo, edem i problemi s pokretljivošću, a mogu se javiti i simptomi poput ljuštenja i svrbeža kože zahvaćenog područja. Kod ove bolesti, koja osim palca na nozi može zahvatiti i druge zglobove tijela, zglobovi šake, prsti, lakat, peta i gornji dio stopala su među ostalim područjima koja mogu biti zahvaćena gihtom.

Ako se napadi gihta javljaju češće nego normalno, to se naziva hronična bolest gihta. Treba biti oprezan jer hronični napadi gihta mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema ako se ne leče na odgovarajući način. Kod pacijenata s kroničnim gihtom, bol može postati konstantan, a u tom slučaju se negativno utiče na kvalitet sna osobe. Problemi poput umora, povećanog stresa i promjena raspoloženja mogu se pojaviti kao posljedica nesanice. Osim na kvalitet sna, može negativno utjecati i hodanje, obavljanje kućnih poslova i razne druge normalne dnevne aktivnosti.

Tophi je kronična tegoba gihta koju karakterizira nakupljanje kristala mokraćne kiseline ispod kože. Tofus, koji se može pojaviti u šakama, stopalima, zapešćima i ušima, pojavljuje se kao tvrde potkožne otekline koje nisu bolne, ali postaju upaljene i edematozne tokom napada. Kako tofus nastavlja da raste, može oštetiti okolna tkiva kože i zglobova. Veoma je važno dobiti odgovarajući tretman jer se deformiteti zglobova mogu pojaviti kako ovo stanje napreduje.

Mokraćna kiselina, koja se nalazi u velikim količinama u krvi, može se akumulirati u plućima, kao i u bubrezima. Osim ovog vrlo rijetkog stanja, preporučuje se oprez jer se kod kroničnog gihta mogu javiti različiti zdravstveni problemi poput katarakte i sindroma suhog oka.

Šta uzrokuje giht?

Najvažniji uzrok gihta je prekomjerna proizvodnja mokraćne kiseline u tijelu ili nemogućnost izlučivanja proizvedene mokraćne kiseline kroz bubrege. Nezdrave navike u ishrani, prekomjerna konzumacija alkohola, iznenadne i teške bolesti, različita liječenja lijekovima, traume zglobova, hirurške operacije i bolesti bubrega su među situacijama koje mogu uzrokovati povećanje količine mokraćne kiseline u krvi. Starost takođe može povećati rizik od razvoja gihta. Giht je poremećaj koji se kod nekih ljudi može javiti u porodicama. Deseci različitih gena, posebno geni SLC2A9 i ABCG2, mogu predisponirati za giht. Geni povezani s gihtom povezani su s metabolizmom mokraćne kiseline.

Prihvaćeno je da genetski faktori mogu biti efikasni u nastanku gihta, a pored familijarnih faktora, neke bolesti mogu imati i olakšavajuće dejstvo. Gojaznost, dijabetes, bolesti srca, visok krvni pritisak i visok holesterol spadaju u bolesti kod kojih je rizik od gihta veći kod pacijenata.

Tokom nekih poremećaja može doći do povećanja proizvodnje mokraćne kiseline u tijelu. Ovo stanje, koje je povezano s abnormalnim aktivnostima enzima, obično se javlja kod stanja kao što su limfom, leukemija, hemolitička anemija i psorijaza. Povećanje proizvodnje mokraćne kiseline može se javiti kao nuspojava nakon kemoterapije i radioterapije koje se koriste u liječenju pacijenata s rakom.

Kako se dijagnosticira bolest gihta?

Detekcija kristala mononatrijum urata u analizi sinovijalne tečnosti (tečnost u zglobnom prostoru) je zlatni standard dijagnostičke metode za giht. U ovom pregledu, liječnici tankom iglom uzimaju uzorak tekućine iz područja zahvaćenog zgloba. Sinovijalna tečnost postaje žuta i zamućena tokom akutnog napada gihta. Mikroskopski pregled ove tekućine, koja također sadrži kristale i bela krvna zrnca, razlikuje je od upale zglobova uzrokovane mikrobnim faktorima.

U dijagnostičkom pristupu gihta mogu se koristiti i razne laboratorijske studije. Iako su biohemijski markeri kao što su broj bijelih krvnih zrnaca, brzina sedimentacije eritrocita (ESR) i c-reaktivni protein (CRP) korisni kod akutnog gihta, ne treba zaboraviti da nisu specifični za ovu bolest. Iako je mjerenje nivoa mokraćne kiseline putem krvnih testova veoma važan test, oni ponekad mogu dovesti do pogrešnog usmjeravanja. Treba imati na umu da dok neki ljudi imaju visok nivo mokraćne kiseline u krvi, ali nemaju simptome gihta, neki ljudi mogu imati simptome gihta iako su im nivoi mokraćne kiseline u krvi niski. Iz ovih razloga, iako se samo mjerenje nivoa mokraćne kiseline u krvi ne smatra dovoljnim za dijagnozu gihta, može se koristiti za ispitivanje toka gihta kod nekih pacijenata.

Pored biohemijskih testova, za dijagnosticiranje gihta mogu se koristiti i različite slikovne studije. Iako se ne provodi rutinski, ultrazvuk može otkriti kristale nakupljene u području hrskavice. Rendgenski snimci spadaju među radiološke dijagnostičke alate koji mogu biti korisni u razlikovanju gihta od nekih drugih bolesti zglobova.

Kako se liječi bolest gihta?

Kod gihta se primjenjuju posebne metode liječenja tokom akutnih napada i u periodima između napadaja. Dok se protuupalni lijekovi koriste u akutnim periodima kada je bol intenzivan, lijekove koji se koriste u liječenju lijekovima liječnici mogu mijenjati ovisno o toku bolesti. Nesteroidni protuupalni lijekovi, kolhicin ili kortikosteroidi su među lijekovima koji se mogu koristiti u liječenju gihta, ovisno o stanju osobe. Lijekovi koji sadrže aktivni sastojak kolhicin su protuupalni lijekovi koji se smatraju efikasnim u kontroli bola uzrokovanog gihtom.

Kod nekih pacijenata napad gihta može imati veoma težak i hroničan tok. Kako bi se spriječili bubrežni kamenac, tofus ili druge komplikacije povezane s gihtom koje se mogu javiti kod ovih osoba, mogu se koristiti lijekovi koji smanjuju proizvodnju mokraćne kiseline u tijelu ili povećavaju izlučivanje mokraćne kiseline u urinu. Veoma je važno da se upotreba ovih lekova, koji mogu izazvati neželjena dejstva kao što su groznica, osip na koži, upala jetre ili problemi sa bubrezima, sprovodi pod nadzorom lekara.

Budući da fizička aktivnost može povećati težinu napada, pacijentima se preporučuje mirovanje tokom akutnog perioda. Dijetoterapija igra važnu ulogu kao i lijekovi kod gihta. Za liječenje gihta pacijentima se preporučuje posebna dijeta koju priprema dijetetičar, konzumiranje puno vode i poboljšanje kvalitete života uz lagane programe vježbanja.

Dijeta protiv bolesti gihta

Priprema personaliziranog programa ishrane pogodnog za giht jedan je od najvažnijih koraka koji se mogu poduzeti da se smanji broj egzacerbacija. Ova dijeta ima za cilj smanjenje nivoa mokraćne kiseline u krvi na normalne granice.

Ograničavanje ili potpuno ukidanje unosa alkohola, posebno konzumacije piva, važna je promjena načina života u poboljšanju simptoma gihta. Osim toga, uključeno je povećanje potrošnje tekućine, odabir nemasnih mliječnih proizvoda, izbjegavanje konzumacije mesa organskih organa ili masne male ribe s visokim sadržajem purina, odabir mahunarki kao izvora proteina i konzumacija proizvoda od cjelovitog zrna pšenice ili svježeg povrća i voća za potrošnju ugljikohidrata u planu ishrane je među ostalim mogućim primenama.

Hrana sa niskim sadržajem purina u ishrani definira se kao hrana koja sadrži manje od 100 miligrama purina na 100 grama. Svo voće spada u namirnice koje ne predstavljaju problem za giht. Plod trešnje može podržati normalne funkcije tijela u sprječavanju napada gihta zbog svog doprinosa razinama mokraćne kiseline i razinama upale. Svi proizvodi od povrća, uključujući krompir, grašak, pečurke, patlidžane i zeleno lisnato povrće, spadaju u namirnice koje mogu da jedu pacijenti sa gihtom. Pored voća i povrća, namirnice koje se mogu uključiti u plan ishrane pacijenata sa gihtom su i jaja, mliječni proizvodi, orašasti plodovi, kafa, čaj i zeleni čaj, začini i biljna ulja.

Smanjenje tjelesne težine

Prekomjerna težina može biti faktor rizika za napade gihta. Inzulinska rezistencija, koja se javlja posebno kod ljudi s prekomjernom težinom, stanje je za koje se smatra da je povezano s visokim nivoom mokraćne kiseline u krvi. Sa gubitkom težine, ljudi mogu slomiti otpornost na hormon inzulin i doprinijeti snižavanju nivoa mokraćne kiseline.

Ono na šta pacijenti sa gihtom treba da obrate pažnju kada je u pitanju gubitak težine je brzina mršavljenja. Treba biti oprezan jer brz gubitak težine na vrlo niskokaloričnoj dijeti može povećati rizik od razvoja napada gihta.

Za vježbanje

Redovno vježbanje je još jedna praksa koja se može učiniti kako bi se spriječili napadi gihta i može doprinijeti snižavanju nivoa mokraćne kiseline.

Adekvatna potrošnja tečnosti

Osiguravanje adekvatne dnevne konzumacije tekućine može smanjiti rizik od razvoja napada gihta. Uz unos tekućine, izlučivanje viška mokraćne kiseline u krvotok iz bubrega postaje lakše i uklanja se urinom. Konzumacija tečnosti je problem koji ne treba zanemariti, posebno ljudi koji redovno vežbaju, a koji gube deo telesnih tečnosti znojenjem.

Ograničavanje konzumacije alkohola

Alkohol je poznati okidač gihta. Razlog za ovu situaciju je što tijelo daje prednost izlučivanju alkohola umjesto uklanjanju viška mokraćne kiseline iz tijela konzumiranjem alkohola. Tako se mokraćnoj kiselini, koja ostaje u velikim količinama nakon konzumiranja alkohola, lakše nakuplja i pretvara u kristalni oblik.

Dijeta, vježbanje i druge promjene načina života su vrlo učinkovite u liječenju gihta i drugih zdravstvenih stanja uzrokovanih visokom mokraćnom kiselinom. Kod nekih ljudi može biti potrebno medicinsko liječenje uz promjenu načina života. Strogo pridržavanje lijekova koje su propisali ljekari važan je dio liječenja.

Ukoliko kod sebe ili okoline primijetite simptome gihta, koji je vrsta upale zglobova, preporučuje se da se obratite zdravstvenim ustanovama i zatražite pomoć od ljekara specijalista oko odgovarajućeg liječenja i promjene načina života.

Želimo vam zdrave dane.